sfermentacija

http://sfermentacija.blog.hr

Pismo s otoka

by Ivana Kranželić


Otok je plovio. Znali smo to jer bi ponekad ustali noću. Na drugoj obali, toliko blizu da smo ga mogli dotaknuti rukom, vidjeli smo grad od velikog kamenja, mahovine i osvijetljenih rupa umjesto prozora. Poput eha rastezao je svoje dimenzije zaklanjajući pogledu zvijezde. Ujutro, govorili bi sami sebi: " to smo sanjali". Oko nas bilo je samo more i ništa na vidiku.

Ništa osim delfina.

Njihov skok odveo bi nas prema gore i postavio visoko iznad tijela, da ushićeno lebdimo u oblaku nečujne, prozirne glazbe. U povratku, trznuli bi nam se palčevi na nogama. I to bi bilo to. Utrnulim udovima ponovo bi tekao život, pogledom tražio neki novi pokret.

Crtala sam krugove u pijesku.
Oko bačenog kamena pohlepno bi se zatvarala voda.

Sunce je neumoljivo pržilo.

U daljini, na vrhovima pješčanog brijega titrao je tamni odraz Onoga-koji-će-doći. Znali smo da je to On, no znali smo i da ćemo se načekati vremena u kojima ćemo znati - da smo znali.

Svaku večer u isto vrijeme, na istom mjestu, na malom prašnjavom trgu susretala sam androginu djevojku. Starice do zuba obavijene crnim, sklanjale su rukama pogled kada bi mi, stranci, prolazili pokraj njih. Put je vodio kroz vrt u kojem su tri starca svaku večer svirala trubu, violinu i klarinet. U jednoj uličici – vrata. Iza njih dvorište, čiji bi nas vlasnik sačmaricom potjerao natrag. Nepovjerenje domaćina budilo je u nama znatiželju. Navirivali bi se kroz prozore. Iza jednog, mlada je žena obavijala nauljenim lanenim trakama dijete prozirne kože. Dijete me pogledalo. Dvije užarene zjene. To dijete ne smije na sunce. To dijete nosi sunce u očima. Sunce prejako za nas.

Po povratku, nekoliko godina kasnije, u poštanskom sandučiću pronašla sam paket bez povratne adrese. Sadržavao je vrećicu soli, kalem crvenog konca i pismo s mrljom akvarela nalik na dvoje plavokosih ljudi u ljubavnom zagrljaju. Omotala sam konac oko kuće, stavila pismo iznad kompjutera, razbacala sol po svim kutovima sobe… ostatak, utrljala u prsa.




“ Ivana Kranželić, rođena 1977. u Koprivnici gdje i danas živi i radi. Više slika i fotografira nego što piše, a piše poeziju i kratku prozu. Voli stare SF filmove, Borgesa, Kafku, Harmsa, Palahniuka, Huxleya, Hundertwassera i Pixiese. Sakuplja mačke, glazbene CDe i antikvitete. Ima mnoge principe, ali ako vam se ne sviđaju ima i druge. (Voli i Groucha Marxa...)

ponedjeljak , 01.12.2008. u 12:27

• Sfermentirano x 3 • Print • #

<	prosinac, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Travanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (6)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (10)
Rujan 2008 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?